Da se vratimo na tužni sindrom nesrećnih lutajućih slomljenih srca: love me, will you?
Da bi vas neko razumeo mora da vas voli. Nako čovečanski, majčinski, očinski, tako reći bezuslovno. Sve ono što roditelji nisu umeli, tražimo u partneru. Jadni naši partneri. I mi sa njima. Tako malo znaju o nama, ali i mi o njima. Tražiti da vas neko razume bezuslovno, a isto tako i voli malo je blesavo. To iziskuje pravu veru, pomešanu sa ljubavlju i nadom. Ako partner omane iz neznanja, nezrelosti, lenjosti svoje, sebičnosti ili spleta okolnosti, a u sebi i dalje ima mnogo ljubavi za vas i vi za njega, postavlja se pitanje, kako izvući medjusobni oproštaj iz naših otvrdlih srca i sujetnih duša?
Izgleda da morate proći kroz veliku patnju, ako ste ljubav prema partneru negde uz put izgubili. U patnji srce progovara. Ludo srce. Luda duša. Koja mozak ne sluša. I opraštate. Kajete se za sve, ali ne za ono što ste uradili već za ono što niste. Što niste razumeli. Ali, niste ni znali. Što ste se tako malo poznavali i imali pogrešne predstave jedni o drugima. Negde ste precenili, negde potcenili partnera, čoveka, sestru, majku, oca, dete svoje. Jer se niste poznavali. Da bi se dobro poznavali, potrebna je i hrabrost da budete iskreni. Jer biti iskren, pruža mogućnost da budete povredjeni, jel tako? A to niko ne želi. I onda glumimo da smo jaki, ili slabi, ili povredjeni, šta li već. Da bi se zaštitili. Mehanizam. Iz straha.
Onda volite. Onda i hoćite da radite na sebi i svojoj ljubavi. I verujte u Boga, u Univerzum da ima ljubavi za sve nas.
Ali, morate biti iskreni. Surovo iskreni. Makar vas napustili. I mrzeli zbog te iskrenosti.
Naučila sam jedno, da moram da se pozabavim diplomatijom. I taktom. To ne umem. Sve radi isceljenja naših duša.
Hladne glave, toplog srca i čistih ruku. I sa puno humora, kako ja to najbolje umem.
----------------------------------------------------------
Ah da, zaboravih da kažem koliko se fantastišno osećam.
I kako mi je urnebesno bilo na planini Beljanici. I tom Rudniku. Ah ah.
I da, zaboravih da kažem koliko mi prija usamljenost. Ah ah.
I kako sam do ušiju zaljubljena, i kako flertujem sa svima i kako uživam jebote, baš uživam!!?
Kako volim da slušam kako mi drugi kukaju zbog svojih prosutih šoljica sa mlekom i pocepanih stoljnaka. Ah ah.
Ko me zna ili ne zna, ali oseća ove redove kao svoje, znaće govorim li istinu ili ne.
-----------------------------------------------------------
